Preskoči na sadržaj

Jelenak i strogo zaštićeni insekti

Ovde počinje cela priča. U Odluci o proglašenju piše da je Bela reka zaštićena kao prirodno stanište značajno za očuvanje populacije insekata. Ne zbog jezera, ne zbog šetnje, nego zbog nekoliko vrsta buba i jednog leptira koji drugde sve teže opstaju.

Četiri vrste nose taj status: tri strogo zaštićena tvrdokrilca i jedan strogo zaštićeni leptir. Uz njih, na terenu je zabeleženo 17 vrsta tvrdokrilaca, 17 vrsta leptira, 29 vrsta pravokrilaca i 7 vrsta vilinskih konjica.

Ilustracija jelenka (Lucanus cervus) na hrastovoj kori
Ilustracija

Lucanus cervus

Jelenak

Strogo zaštićena vrstaAneks II Direktive o staništimaAneks III Bernske konvencije

Jelenak je najveći evropski tvrdokrilac. Mužjak nosi ogromne vilice nalik na jelenske rogove, po kojima je i dobio ime. Ženka polaže jaja u trulo hrastovo drvo, a larva u njemu provede i po nekoliko godina pre nego što postane odrasla buba. Odrasli se hrane sokovima drveća, larva trulim drvetom.

Presudno je što jelenak zavisi od starih i mrtvih hrastova. Kad iz šume nestanu oborena stara stabla, nestane i jelenak. Zato zaštita ovde ne znači ogradu oko jezera, nego brigu o mrtvom drvetu, o vlazi i o miru u šumi. Plan upravljanja zato traži da se na svakom hektaru ostavi bar pet zrelih stabala i da se pala i trula stabla ne iznose.

Bela reka je poseban slučaj: jelenak se ovde javlja u velikom broju, pa Odluka kaže da je ovo jedan od centara populacije jelenka. To nije mala stvar. Jelenak leti sporo i tromo, pa se populacija širi izuzetno polako. Istraživanja kod Brisela pokazuju da za trideset godina radijus populacije ne poraste više od jednog kilometra. Drugim rečima, ova populacija se ne može preseliti negde drugde. Ili je čuvamo ovde, ili je nema.

Najveća pretnja je seča starijih i uklanjanje mrtvih stabala. Uz to, tokom terenskih istraživanja od 2012. do 2022. zabeležen je veliki broj pregaženih jedinki jelenka, pa je jedna od mera i ograničenje vožnje kvadova kroz stanište.

Ostale strogo zaštićene vrste

  • Bukova strižibuba Morimus funereusStrogo zaštićena

    Ne leti, pa se širi još sporije od jelenka. Živi u lišćarskim i mešovitim šumama i hrani se mrtvim drvetom. Na Aneksima II i IV Direktive o staništima.

  • Nastasov trčuljak Carabus ulrichii nastasiStrogo zaštićena

    Podvrsta opisana sa Košutnjaka i Avale. Živi u prigradskim šumama oko Beograda, voli retke šume sa južnom ekspozicijom. Aktivan od kraja marta do kraja oktobra.

  • Veliki kupusar Pieris brassicaeStrogo zaštićena

    Jedini strogo zaštićeni leptir na spisku. U našoj Crvenoj knjizi leptira ima status ranjive vrste.

Dnevni leptiri (izbor)

  • Šahovničar Melanargia galathea
  • Obični smeđaš Maniola jurtina
  • Karirana sedefica Brenthis daphne

Vilinski konjici i pravokrilci (izbor)

  • Crna sjajna devica Calopteryx virgo
  • Peronoga devica Platycnemis pennipes
  • Veliki zeleni zrikavac Tettigonia viridissima

Zašto baš mrtvo drvo

Zvuči obrnuto, ali za jelenka i strižibubu je mrtvo drvo život. U trulom hrastovom panju ili oborenom deblu larva nalazi hranu i sklonište godinama. Uredna šuma, iz koje se svako palo stablo brzo iznese za ogrev, za ove vrste je pustinja.

Zato je merilo dobrog gazdovanja ovde drugačije. Ne broj posečenih kubika, nego koliko je starih stabala ostalo da doživi svoju punu starost i koliko je mrtvog drveta ostavljeno da istrune tamo gde je palo.

Podaci iz zvanične dokumentacije o zaštiti staništa.